Odluka da pokušate da dobijete bebu je jedna od onih koje menjaju sve. I dok mnogi parovi misle da je dovoljno samo prestati sa kontracepcijom i prepustiti se prirodi, istina je da telo voli da bude pripremljeno.
Tri do šest meseci unapred je period u kome se zaista može mnogo toga uraditi, a koji praktično određuje kako će vaša trudnoća krenuti.
Ovaj tekst vam pokazuje šta konkretno da uradite pre nego što počnete da pokušavate, bez nepotrebnih okolišanja.
- Prekoncepciona priprema bi trebalo da počne najmanje tri meseca pre začeća, jer se za to vreme stiže obaviti pregledi, korigovati navike i pripremiti telo na zahteve trudnoće.
- Folna kiselina od 0,4 mg dnevno, uzimana minimum tri meseca pre začeća, značajno smanjuje rizik od defekta neuralne cevi kod bebe.
- Pregledi kod ginekologa, opšteg lekara i stomatologa otkrivaju probleme koji se rešavaju pre trudnoće lakše nego u njoj samoj.
- TORCH skrining i analize na polno prenosive infekcije su standardni deo pripreme i ne preskaču se.
- BMI između 18 i 25 je optimalan za začeće, dok prekomerna težina ili pothranjenost mogu otežati ovulaciju i tok trudnoće.
- Praćenje menstrualnog ciklusa i prepoznavanje ovulacije udvostručuju vaše šanse u prvim mesecima pokušaja.
Kada početi sa pripremom

Tri meseca unapred je realan minimum, šest meseci je još bolje, a u nekim situacijama (hronična stanja, problemi sa težinom, prekid hormonske kontracepcije) period može biti i duži.
Razlog je biološki. Jajne ćelije sazrevaju oko 90 dana pre nego što budu spremne za ovulaciju, a spermatogeneza traje između 70 i 90 dana.
Sve što unosite u telo, kako vi tako i vaš partner, u toku tog perioda direktno utiče na kvalitet polnih ćelija od kojih će nastati embrion.
Ako prestanete sa pušenjem danas, prvo zaista zdravo jajašce neće sazreti pre tri meseca.
Kada se obratiti lekaru

Posetu ginekologu i lekaru opšte prakse zakažite pre nego što počnete da pokušavate, ne posle.
Cilj je da uđete u trudnoću sa što više informacija o sopstvenom zdravlju i bez nerešenih pitanja.
Ginekolog će uraditi pregled grlića materice, uzeti briseve, proveriti stanje jajnika i materice ultrazvukom male karlice. Opšti lekar će uraditi laboratorijske analize i proveriti hronična stanja koja, ako postoje, treba stabilizovati pre začeća.
Pregledi i analize koji se rade pre trudnoće

Lista može da deluje dugačko, ali velika većina ovih pregleda se uradi u jednoj ili dve posete. Ne odugovlačite ih, jer rezultati daju jasnu sliku da li je vaše telo spremno ili treba još malo vremena.
Krvne analize
Standardni paket podrazumeva kompletnu krvnu sliku, šećer u krvi, hormone štitne žlezde (TSH, fT4, antiTPO, antiTg), TORCH skrining (toksoplazmoza, citomegalovirus, rubela, herpes), zatim analize na hepatitis B (HBsAg), hepatitis C (HCV), HIV i sifilis (TPHA).
Ako se pokaže da niste imuni na rubelu ili varičelu, vakcinacija je preporučljiva, ali se posle nje pravi pauza od najmanje mesec dana pre nego što krenete da pokušavate.
Ginekološki pregled i brisevi
Pre začeća se obavezno radi Papanikolau bris i kolposkopija, jer svaka eventualna intervencija na grliću je manje rizična pre nego u toku trudnoće.
Cervikalni brisevi proveravaju prisustvo Hlamidije, Mikoplazme, Ureaplazme i Gonoreje, dok vaginalni bris ukazuje na bakterijsku vaginozu. HPV testiranje je takođe deo standardnog protokola.
Pregled kod stomatologa
Često se preskače, a ne bi trebalo. Tokom trudnoće hormoni utiču na desni i čine ih osetljivijim, a infekcije u ustima su povezane sa povećanim rizikom od prevremenog porođaja.
Sve plombe, vađenja i intervencije završite unapred. Lekar mora da zna da planirate trudnoću ako je rendgenski snimak zuba potreban.
Folna kiselina i ostali dodaci ishrani

Ovo je deo o kome se najčešće priča, i sa razlogom. Folna kiselina (vitamin B9) sprečava defekte neuralne cevi kod bebe, što su ozbiljne urođene mane kičme i lobanje koje se formiraju u prvim nedeljama trudnoće, često pre nego što žena uopšte sazna da je trudna.
Preporučena dnevna doza je 0,4 mg (400 mikrograma) za žene bez faktora rizika, počev od najmanje tri meseca pre začeća.
Johns Hopkins Medicine navodi da uzimanje folne kiseline pre začeća i u prvim nedeljama trudnoće značajno smanjuje rizik od defekta neuralne cevi kod bebe. Žene koje su već imale dete sa ovim problemom, ili boluju od dijabetesa ili epilepsije, treba da uzimaju veće doze, do 4 mg dnevno, ali isključivo po preporuci lekara.
Pored folne kiseline, dobro je obratiti pažnju na vitamin D, jod, gvožđe, omega-3 masne kiseline i kalcijum. Ne morate uzimati svaki od njih posebno, mnogo je praktičnije izabrati kvalitetne vitamini za trudnice koji već sadrže optimalnu kombinaciju za prekoncepcioni period.
Šta jesti, a šta izbegavati

Ne morate naprasno da menjate ishranu ako ste već jeli pristojno. Fokus je na povećanju namirnica koje su bogate folatima i kalcijumom, i smanjenju onoga što telu odmaže.
Evo kratkog pregleda za lakše snalaženje:
| Šta povećati | Šta umereno | Šta izbaciti ili svesti na minimum |
|---|---|---|
| Lisnato povrće, pasulj, sočivo, jaja, riba, integralne žitarice, mlečni proizvodi sa manje masnoće | Crveno meso, slatkiši, beli pirinač, beli hleb | Alkohol, cigarete, narkotici, termički neobrađeno meso, nepasterizovani sirevi, sirova jaja |
Težina, kondicija i način života
Idealna telesna masa pre trudnoće odgovara BMI vrednosti između 18 i 25.
Prekomerna težina povećava rizik od gestacijskog dijabetesa, hipertenzije u trudnoći i komplikacija pri porođaju, dok pothranjenost može otežati ovulaciju i uticati na težinu bebe.
Mršavljenje, ako je potrebno, treba uraditi pre začeća, ne tokom trudnoće.
Vežbanje pre trudnoće
Hodanje, plivanje, joga i lagana vožnja bicikla su fantastična priprema. Cilj nije da postanete sportista, već da steknete kondiciju koja će vam pomoći da podnesete fizičke promene u trudnoći i sam porođaj.Trideset minuta umerenog kretanja, pet puta nedeljno, je sasvim solidan minimum.
Praćenje ciklusa i prepoznavanje ovulacije

Postoji nekoliko načina da pratite ovulaciju, i kombinacija najčešće daje najtačniju sliku:
- Kalendarski metod: vodite evidenciju menstruacija nekoliko meseci unazad, kako biste prepoznali svoju prosečnu dužinu ciklusa.
- Bazalna telesna temperatura: meri se ujutru pre ustajanja iz kreveta, i blago raste (za 0,2 do 0,5 stepeni) nakon ovulacije.
- Ovulacioni testovi: detektuju skok luteinizirajućeg hormona u urinu, što ukazuje da će ovulacija biti za 24 do 36 sati.
- Cervikalna sluz: u danima oko ovulacije postaje rastegljiva i prozirna, slična belancetu jajeta.
Ciklusi koji traju između 24 i 38 dana smatraju se regularnim. Ako su značajno kraći, duži ili nepredvidivi, vredi to pomenuti ginekologu, jer može ukazivati na hormonske probleme koji se rešavaju pre nego što počnete da pokušavate.
Šta sa hroničnim stanjima i lekovima
Ako uzimate bilo kakvu redovnu terapiju, razgovor sa lekarom je obavezan pre začeća. Mnogi lekovi su bezbedni, neki se zamenjuju alternativama, a za neke je potrebno korigovati dozu. Nikako sami ne prekidajte terapiju iz straha da će škoditi bebi, jer je u nekim slučajevima nelečena bolest mnogo opasnija od samog leka.
Posebnu pažnju zaslužuju dijabetes, hipertenzija, oboljenja štitne žlezde, epilepsija i autoimune bolesti. Ova stanja je potrebno dovesti u stabilnu fazu pre nego što krenete sa pokušajima. Razgovor sa specijalistom kod kojeg se lečite je prvi korak.
Nasledne bolesti u porodici
Razgovarajte sa roditeljima i bližom rodbinom o tome da li je u porodici (vašoj ili partnerovoj) bilo slučajeva genetskih oboljenja kao što su talasemija, hemofilija, mišićna distrofija, cistična fibroza ili Hantingtonova horea.
Ako jeste, lekar će vas verovatno uputiti u genetsko savetovalište radi dodatne dijagnostike i procene rizika.
Godine i pauza između trudnoća

Plodnost kod žena postepeno opada posle 35. godine, a značajnije posle 38. Ovo ne znači da nakon te granice ne možete zatrudneti, već da je period pokušaja često duži, a rizici od genetskih problema veći. Ako imate preko 35 godina, prekoncepciona priprema je još važnija i konsultacija sa ginekologom ne treba da kasni.
Kod muškaraca starost ima manje uticaja, ali nakon 45. godine se beleži povećan rizik za određene probleme. Generalno, što je par mlađi, plodnost je veća, ali zdrava trudnoća je moguća i u kasnijim godinama uz dobru pripremu.
Ako ste već rađali, optimalna pauza između porođaja i sledećeg začeća je oko 18 meseci, a kod carskog reza i nešto duže. Telu je potrebno vreme da se oporavi, a kraći razmak povećava rizik od komplikacija u sledećoj trudnoći.
Često postavljana pitanja
Za kraj
Ako je moguće, uključite partnera u sve korake, jer trudnoća je zajednički projekat od samog početka. I ne zaboravite, pripremanje ne znači da morate biti savršeni.
Znači da pravite najbolju moguću polaznu tačku za ono što sledi.
Reference
- Johns Hopkins Medicine. (n.d.). Planning a pregnancy.
- NHS. (n.d.). Planning your pregnancy.
- Women’s Health Sussex. (n.d.). Preparing for pregnancy.
